č

im. s. neskl. četvrto slovo hrvatske abecede

č

im. m. neskl. prednjonepčani sliveni šumni bezvučni suglasnik

čàbar

im. m. G čàbra, I čàbrom; mn. N čàbrovi, G čȁbrōvā veća drvena posuda s dvjema ručicama u kojoj se drži voda, mlijeko i sl., sužena pri vrhu; sin. vjedro

čȁčkalica

im. ž. G čȁčkalicē; mn. N čȁčkalice, G čȁčkalīcā tanak drveni štapić koji služi za uklanjanje hrane među zubima, uzimanje hrane i sl.

čȁčkati

gl. nesvrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. čȁčkām, 3. l. mn. čȁčkajū, imp. čȁčkāj, aor. čȁčkah, imperf. čȁčkāh, prid. r. čȁčkao, prid. t. čȁčkān 1. prijel. vaditi ili uklanjati što s pomoću čačkalice [~ zube] 2. neprijel. pren. tražiti što skriveno [~ po starim slučajevima]; sin. čeprkati pren.

čȃđ

im. ž. čađa, gar

čȁđa

im. ž. G čȁđē; mn. N čȁđe, G čȃđā crni prah koji se sliježe iz dima, proizvod nepotpunoga izgaranja; sin. gar

čȁgalj

im. m. G čȁglja; mn. N čȁgljevi/čȁglji, G čȁgljēvā/čȁgāljā zool. zvijer iz porodice pasa, glava mu je kao u vuka, a veličina, rep i boja krzna kao u lisice; sin. (šakal)

čàhura

im. ž. G čàhurē; mn. N čàhure, G čȁhūrā 1. zool. zaštitna vlaknasta ovojnica u razvojnoj fazi nekih kukaca 2. vojn. kovinska ili papirnata ovojnica metka u kojoj se nalazi barut  zglobna ~ med. dio zgloba, čvrsta vezivna ovojnica koja obavija cijeli zglob i osigurava mu čvrstoću

čȁj

im. m. G čȁja; mn. N čȁjevi, G čȁjēvā 1. bot. vazdazelena grmolika ljekovita biljka bijelih ili ružičastih cvjetova; sin. (čajevac) 2. sušeno lišće istoimene biljke ili cvjetovi, korijenje ili lišće drugoga ljekovitog bilja [~ od kamilice; ~ od šipka; sljezov ~; zeleni ~] 3. topli ili hladni napitak dobiven od sušenoga lišća ili cvjetova istoimene biljke ili cvjetova, korijena ili listova drugoga ljekovitog bilja [~ s mlijekom; ledeni ~]

čajàna

im. ž. G čajànē; mn. N čajàne, G čajánā ugostiteljski objekt u kojemu se poslužuje čaj

čàjānka

im. ž. G čàjānkē, DL čàjānki; mn. N čàjānke, G čàjānkā/čàjānkī zabava na kojoj se pije čaj

čȁjevac

im. m. G čȁjēvca; mn. N čȁjēvci, G čȁjevācā v. čaj

čȃjnīk

im. m. G čȃjnīka; mn. N čȃjnīci, G čȃjnīkā 1. posuda za pripremanje čaja 2. vrč s drškom i cijevi ili utorom za točenje čaja

čȁk

čest. pojačava tvrdnju ili izjavu, izriče da je što veće ili manje od očekivanoga [Ona sve zna, ~ i pjeva.; Nije mi prišao, ~ me nije ni pozdravio.]

čákavac

im. m. G čákāvca, V čákāvče; mn. N čákāvci, G čákavācā osoba koja govori čakavskim narječjem

čákāvčev

prid. G čákāvčeva; ž. čákāvčeva, s. čákāvčevo koji pripada čakavcu

čakavìzam

im. m. G čakavìzma; mn. N čakavìzmi, G čakavìzāmā jez. riječ ili koji drugi element čakavskoga narječja koji se nalazi u standardnome jeziku ili kojemu drugom narječju

čákāvka

im. ž. G čákāvkē, DL čákāvki; mn. N čákāvke, G čákāvkā/čákāvkī žena koja govori čakavskim narječjem

čákavskī

prid. G čákavskōg(a); ž. čákavskā, s. čákavskō 1. koji se odnosi na narječje hrvatskoga jezika nazvano prema upitno-odnosnoj zamjenici ča koja znači što [čakavska književnost] 2. u im. funkciji jd. m. jez. jedno od triju narječja hrvatskoga jezika nazvano prema upitno-odnosnoj zamjenici ča koja znači što; sin. čakavsko narječje v. pod narječje, čakavština razg.

čákavština

im. ž. G čákavštinē razg. jedno od triju narječja hrvatskoga jezika nazvano prema upitno-odnosnoj zamjenici ča koja znači što; sin. čakavski, čakavsko narječje v. pod narječje

čámac

im. m. G čámca; mn. N čámci, G čȃmācā manje plovilo koje se pokreće veslima ili motorom, služi za prijevoz ljudi i robe na rijekama, jezerima i morima [~ za spašavanje; gumeni ~; ribarski ~]

čàmčić

im. m. G čàmčića; mn. N čàmčići, G čȁmčīćā um. mali čamac

čànčara

im. ž. G čànčarē; mn. N čànčare, G čȁnčārā zool. kopnena kornjača visoka zaobljena oklopa

čȁplja

im. ž. G čȁpljē; mn. N čȁplje, G čȃpljā/čȁpljī zool. 1. mn. porodica ptica selica dugih nogu i vrata te duga šiljasta kljuna koja živi u slatkovodnim staništima 2. pripadnik istoimene porodice [crvena ~]

čȁpljan

im. m. G čȁpljana; mn. N čȁpljani, G čȁpljānā bot. korov ljubičastih i crvenih cvjetova

čȃr

im. ž. G čȃri, L čári, I čȃrju/čȃri; mn. N čȃri, G čárī, DLI čárima 1. svojstvo koje koga komu privlači, oduševljava za što [~ čitanja] 2. mn. ono što nastaje čaranjem, što je začarano [bacati čari; skinuti čari]; sin. čini

čárānje

im. s. G čárānja; mn. N čárānja, G čárānjā izgovaranje tajanstvenih riječi i izvođenje određenih radnja kako bi se dozvale nadnaravne sile za koje se vjeruje da će ostvariti željeno

čàrapa

im. ž. G čàrapē; mn. N čàrape, G čȁrāpā odjevni predmet od vune, pamuka ili umjetnoga vlakna koji se navlači na bosu nogu ♦ mijenjati kao čarape često mijenjati; udaren mokrom čarapom (krpom) po glavi, usp. krpa

čárati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. čȃrām, 3. l. mn. čárajū, imp. čȃrāj, aor. čárah, imperf. čȃrāh, prid. r. čárao izgovarati tajanstvene riječi i činiti određene radnje kako bi se dozvale nadnaravne sile za koje se vjeruje da će ostvariti željeno

čȁrdāk

im. m. G čȁrdāka; mn. N čȁrdāci, G čȁrdākā 1. grad., hist. drvena promatračnica i stražarnica na stupovima u turskim pograničnim područjima 2. grad. prostorija na najvišemu katu orijentalne kuće dijelom izbočena na ulicu 3. polj. spremište na stupovima za kukuruz ♦ ~ ni na nebu ni na zemlji nesigurno, neuhvatljivo, bez uporišta

čȁroban

prid. G čȁrobna; odr. čȁrobnī, G čȁrobnōg(a); ž. čȁrobna, s. čȁrobno; komp. čaròbnijī 1. koji služi za čaranje, koji ima nadnaravnu moć i stvara čuda [čarobna riječ; čarobni štapić] 2. koji je pun čari, koji je divan ili prekrasan, koji je kao u bajci [čarobna ljepota; čarobni krajolik]

čaròbnica

im. ž. G čaròbnicē; mn. N čaròbnice, G čaròbnīcā žena koja čara, koja ima čarobne moći

čaròbnjāčkī

prid. G čaròbnjāčkōg(a); ž. čaròbnjāčkā, s. čaròbnjāčkō koji se odnosi na čarobnjake [~ trik]

čaròbnjāk

im. m. G čarobnjáka, V čȁrobnjāče; mn. N čarobnjáci, G čarobnjákā osoba koja čara, koja ima čarobne moći

čaròlija

im. ž. G čaròlijē; mn. N čaròlije, G čaròlījā ono što nastaje čaranjem, što je čarobno ili nestvarno

čȁs

im. m. G čȁsa, L čàsu; mn. N čȁsovi/čȁsi, G čȁsōvā/čásā 1. v. tren, trenutak 2. točno određeno vrijeme [u tome času]; sin. časak, hip poet., ( moment), tren, trenutak ♦ ~ posla veoma brzo, začas, odmah; kucnuo je ~ došlo je vrijeme; u pravi (dobar) ~ u pravome (dobrome) trenutku, u pravo (dobro) vrijeme; u prvi ~ na početku, u prvi trenutak; u (za) tili ~ odmah, ubrzo, začas; u zadnji (posljednji) ~ na kraju, u posljednji trenutak

čásak

im. m. G čáska; mn. N čásci, G čȃsākā um. 1. v. tren, trenutak 2. usp. čas

čȃsnica

im. ž. G čȃsnicē; mn. N čȃsnice, G čȃsnīcā vojn. žena s činom časnika

čȃsničin

prid. G čȃsničina; ž. čȃsničina, s. čȃsničino koji pripada časnici

čȃsničkī

prid. G čȃsničkōg(a); ž. čȃsničkā, s. čȃsničkō koji se odnosi na časnike [~ čin]; sin. (oficirski)

čȃsnīk

im. m. G čȃsnīka, V čȃsnīče; mn. N čȃsnīci, G čȃsnīkā vojn. 1. osoba na zapovjedničkome položaju u vojsci bez obzira na čin 2. jd. viši vojni čin u svim rodovima vojske (poručnik, natporučnik, satnik, bojnik, pukovnik, brigadir) [niži ~; pričuvni ~; viši ~] 3. osoba s istoimenim činom; sin. (oficir)

čȃsno

pril. komp. čàsnijē u skladu s čašću i moralnim načelima [~ živjeti]; ant. nečasno

čȁsopīs

im. m. G čȁsopīsa; mn. N čȁsopīsi, G čȁsopīsā periodična publikacija u obliku tanje knjižice u kojoj se tiskaju različiti tekstovi, slike i oglasi, objavljuje se obično jednom tjedno ili mjesečno [~ za žene; dječji ~]

čȁsoslōv

im. m. G čȁsoslova; mn. N čȁsoslovi, G čȁsoslōvā rel. katolička službena knjiga koja sadržava molitvene tekstove i čitanja za sve dane u godini [grkokatolički ~]; sin. brevijar

čȃst

im. ž. G čȃsti, L části, I čȃšću/čȃsti; mn. N čȃsti, G částī, DLI částima 1. pošten odnos prema ljudima i društvu, osjećaj za istinu i pravdu 2. opće priznanje, ugled koji se čemu pripisuje [~ ministra] 3. isključivo pravo, iznimna povlastica [Čast mi je predstaviti ovu knjigu.] ♦ ispod časti je komu što ne dopušta dostojanstvo (čast, oholost) komu što, ne priliči komu što; služi na ~ komu što pohvalno je za koga što, može se ponositi tko čime; svaka ti ~ čestitam, bravo

čȁstan

prid. G čȁsna; odr. čȁsnī, G čȁsnōg(a); ž. čȁsna, s. čȁsno; komp. čàsnijī 1. koji postupa u skladu s čašću i moralnim načelima [~ čovjek] 2. koji je u skladu s čašću i moralnim načelima [časna odluka; ~ postupak]; ant. nečastan

čàstiti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. čàstīm, 3. l. mn. čàstē, imp. čàsti, aor. čàstih, imperf. čàšćāh, prid. r. čàstio, prid. t. čȁšćen 1. iskazivati komu čast 2. platiti ili pokloniti komu ono što ga veseli ili mu je ugodno [~ društvo sladoledom] • čàstiti se povr. v. gostiti se pod gostiti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga